Župna crkva Duha Svetoga u Velikom Grđevcu

 
Župna crkva Duha Svetoga u Velikom Grđevcu

Veliki Grđevac je u kasnom srednjem vijeku bio sjedištem upravne i crkvene župe koja se spominje još 1334. i 1501.g.
Nakon turskih pustošenja, župa je obnovljena 1789. godine. 1827. godine izgrađen je župni stan dok je 1832./33. podignuta velika župna crkva Sv. Duha.
Arhitektura crkve nosi oznake kasnoga baroka i klasicizma.

Povijesna godina župe Duha Svetoga

U višestoljetnoj tradiciji vjerskog života župe Duha Svetoga u Velikom Grđevcu, protekla je 2011. godina uvelike povijesna godina koja će velikim slovima ostati upisana u analima ne samo naše mjesne crkve, već i Crkve u Hrvata i cjelokupnog hrvatskog naroda. Naime, Katolička Crkva u Hrvatskoj postala je bogatija za još pet blaženica, koje u narodu nazivamo Drinskim mučenicama, a jedna od njih je i bl. Terezija Bernadeta Banja koja je rodom iz naše župe.

Župna crkva Duha Svetoga u Velikom Grđevcu

"Gospodine učini me oruđem svoga mira, gdje je tama da donosim svjetlo... Daj da ne tražim da drugi mene ljube, nego da ja ljubim druge." Stihovi ove poznate molitve na neki su način geslo i svih svetaca i blaženika koji su u šumi materijalnog i prolaznog što nudi ovaj svijet ipak uspjeli pronaći sebe, odnosno uspjeli su pronaći i sačuvati neokaljanim ono što čovjeka doista čini čovjekom i razlikuje ga od ostalih živih bića - a to je naša neprolazna ljudska duša koja stremi k vječnim nebeskim prostranstvima. Jedna od njih je i bl. Bernadeta Banja, rođena 17. lipnja 1912. godine u Velikom Grđevcu od oca Josipa i majke Tereze koji su bili mađarski doseljenici. U mnogobrojnoj obitelji mala je Bernadeta odgojena u uzornom kršćanskom ozračju koje je podrazumjevalo svakodnevni aktivni molitveni život, ali joj također, unatoč njenoj krhkoj pojavi, nije nedostajalo marljivosti i radišnosti u svakodnevnim seoskim poslovima koje je s radošću obavljala. Stoga i ne začuđava što je već u mladoj dobi odlučila potpuno se predati Gospodinu i objeručke prihvatiti Božji poziv. Tu odluku potkrijepila je ovim riječima: "Volim umrijeti nego ne ostvariti svoj poziv!" Ova odlučnost i zrelost, ali nadasve poniznost i malenost, krasile su je i kasnije kada se priključila redovničkoj zajednici Kćeri Božje ljubavi u kojoj je provela ostatak svoga života sve do mučeničke smrti 15. prosinca 1941. godine, u dobi od 21 godine. Ne ulazeći u detalje njenog kratkog, ali vrlo osebujnog života, dovoljno je izdvojiti riječi kojima ju je opisala njena susestra kako bismo stekli predodžbu u čemu se zapravo sastoji njena svetost: "Kad skupim sve što o ovoj našoj sestri znam, mogu ovako kratko i jezgrovito reći: tjelesno i duševno skovana Božjom rukom da bude sunčana zraka onima među kojima je i za koje je živjela." Čovjek je putnik na zemlji. Putuje sigurno samo ako poznaje cilj putovanja i ako slijedi znakove. Sveci su poput znakova na našem životnom putovanju koji pokazuju kako putovati i što ponijeti na put. Stoga, dok smo na putu - a pritisnuti današnjim vremenom koje trpi od nedostatka vremena - sjetimo se da postoji i drugačija stvarnost koja je skrivena našim očima, ali je uvelike stvarna i zahtijeva da je pronađemo očima duha. Naša Bernadeta upravo je takav putokaz i doista imamo razloga biti ponosni na nju. Štoviše, ona pred nas stavlja i velik izazov: pokušati je nasljedovati i živjeti vrjednote koje ona živjela, bezobzira na ograničenosti naše grešne ljudske naravi.

Župna crkva Duha Svetoga u Velikom Grđevcu

O svetosti Drinskih mučenica nekoliko je puta u našu župu dolazila posvjedočiti skupina časnih sestara iz družbe Kćeri Božje ljubavi koje su animirale sv. mise i govorile o njihovoj važnosti. U suradnji s njima naši su župljani još potkraj 2010. godine hodočastili putevima Drinskih mučenica u Sarajevo i Goražde. No, vrhunac zbivanja oko Drinskih mučenica zasigurno je njihova beatifikacija koja je održana 24. rujna 2011. godine u Sarajevu. Beatifikaciji je prisustvovala i skupina hodočasnika iz naše i susjednih župa pod vodstvom našeg župnika vlč. Mladena Benka. Uz ponos što smo se na tom velikom događaju mogli pohvaliti da dolazimo iz župe jedne od blaženica, na hodočašću nije nedostajalo ni uživanja u čarima Sarajeva u kojem smo proboravili dva dana.