Trg Mate Lovraka 3, Veliki Grđevac
Tel: 043/461-666; 461-609
  • Mato Lovrak rođen je u Velikom Grđevcu, selu kod Bjelovara, u šesteročlanoj obitelji krojačkog obrtnika Mate i majke Ane. Četverogodišnju pučku školu završio je u rodnom selu, a nakon četiri razreda niže realne gimnazije u Bjelovaru upisao se u Učiteljsku školu u Zagrebu koju je završio 1919. godine. Nakon završetka škole je službovao kao učitelj u Kutini, Klokočevcu, Velikom Grđevcu i Velikim Zdencima, a od 1934. godine do mirovine 1954. godine u Zagrebu. Pisao je i pripovijetke, ali je osobitu popularnost stekao romanima tematski vezanim uz djetinjstvo. Gradi zanimljivu fabulu s elementima pustolovnog, ali i s didaktičkim naglascima. Izuzetno plodan, autor tridesetak knjiga, Lovrak je nekoliko desetljeća zabavljao i odgajao mlade čitatelje izrazom koji svjedoči o vremenu, a odlikuje se maštovitošću i humorom. Djela su mu prevedena na mnoge jezike. Pisao je i stručne članke u pedagoškim časopisima. Lovrak je napisao nekoliko desetaka pripovijetki i romana za djecu te tri romana za odrasle koji nemaju veće značenje. Prvi je u hrvatskoj dječjoj književnosti uveo seosku djecu kao glavne protagoniste, a u romanima i pripovijetkama dao prednost akciji. Gradska djeca u njegovim se djelima pojavljuju rijetko i njihovi su portreti beživotni i shematski. Lovrak nije težio stvoriti idealan tip bezbrižna djeteta. U pripovijetkama i romanima dao je sliku djece svojega doba. Osobito je živo njegovo zanimanje za skupine seoske djece i njihove igre. Lovrakovi su romani kratki, sažeta izraza, ispripovijedani jednostavno, ali gdjekad vrlo uspješno poniru u psihologiju djetinjstva. Nerijetko se u njegovim djelima zrcali i vrijeme u kojem su nastala, s blagom kritikom svijeta odraslih. Zamjeriti se može katkad prenaglašena pedagoška tendencija, socijalno angažiranje i inzistiranje na sretnim završetcima Mato Lovrak i njegova djela smatraju se klasikom hrvatske dječje književnosti. Vrijeme njegova djelovanja do 1950-ih godina karakterizira se kao Lovrakovo doba, u kojemu je roman postao glavna vrsta hrvatske dječje književnosti i bio popularan među čitateljima.[4] Po njegovim romanima snimljeni su uspješni igrani filmovi Družba Pere Kvržice i Vlak u snijegu. Lovraku u čast u Velikom Grđevcu održavaju se Lovrakovi dani kulture u sklopu kojih se dodjeljuje i Nagrada "Mato Lovrak". Tamo je, također, izgrađen i Kulturni centar "Mato Lovrak" u sklopu kojega se nalazi književnikova spomen-soba, "Mlin Družbe Pere Kvržice" i željeznički kolosijek na kojem je postavljena parna lokomotiva sa tri vagona, kao uprizorenje Lovrakova djela Vlak u snijegu. Također, u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu čuva se ostavština i radna soba Mate Lovraka, koju je muzeju darovala piščeva kći Đurđica Lovrak Vujasinović.

  • Mato Lovrak rođen je u Velikom Grđevcu, selu kod Bjelovara, u šesteročlanoj obitelji krojačkog obrtnika Mate i majke Ane. Četverogodišnju pučku školu završio je u rodnom selu, a nakon četiri razreda niže realne gimnazije u Bjelovaru upisao se u Učiteljsku školu u Zagrebu koju je završio 1919. godine. Nakon završetka škole je službovao kao učitelj u Kutini, Klokočevcu, Velikom Grđevcu i Velikim Zdencima, a od 1934. godine do mirovine 1954. godine u Zagrebu. Pisao je i pripovijetke, ali je osobitu popularnost stekao romanima tematski vezanim uz djetinjstvo. Gradi zanimljivu fabulu s elementima pustolovnog, ali i s didaktičkim naglascima. Izuzetno plodan, autor tridesetak knjiga, Lovrak je nekoliko desetljeća zabavljao i odgajao mlade čitatelje izrazom koji svjedoči o vremenu, a odlikuje se maštovitošću i humorom. Djela su mu prevedena na mnoge jezike. Pisao je i stručne članke u pedagoškim časopisima. Lovrak je napisao nekoliko desetaka pripovijetki i romana za djecu te tri romana za odrasle koji nemaju veće značenje. Prvi je u hrvatskoj dječjoj književnosti uveo seosku djecu kao glavne protagoniste, a u romanima i pripovijetkama dao prednost akciji. Gradska djeca u njegovim se djelima pojavljuju rijetko i njihovi su portreti beživotni i shematski. Lovrak nije težio stvoriti idealan tip bezbrižna djeteta. U pripovijetkama i romanima dao je sliku djece svojega doba. Osobito je živo njegovo zanimanje za skupine seoske djece i njihove igre. Lovrakovi su romani kratki, sažeta izraza, ispripovijedani jednostavno, ali gdjekad vrlo uspješno poniru u psihologiju djetinjstva. Nerijetko se u njegovim djelima zrcali i vrijeme u kojem su nastala, s blagom kritikom svijeta odraslih. Zamjeriti se može katkad prenaglašena pedagoška tendencija, socijalno angažiranje i inzistiranje na sretnim završetcima Mato Lovrak i njegova djela smatraju se klasikom hrvatske dječje književnosti. Vrijeme njegova djelovanja do 1950-ih godina karakterizira se kao Lovrakovo doba, u kojemu je roman postao glavna vrsta hrvatske dječje književnosti i bio popularan među čitateljima.[4] Po njegovim romanima snimljeni su uspješni igrani filmovi Družba Pere Kvržice i Vlak u snijegu. Lovraku u čast u Velikom Grđevcu održavaju se Lovrakovi dani kulture u sklopu kojih se dodjeljuje i Nagrada "Mato Lovrak". Tamo je, također, izgrađen i Kulturni centar "Mato Lovrak" u sklopu kojega se nalazi književnikova spomen-soba, "Mlin Družbe Pere Kvržice" i željeznički kolosijek na kojem je postavljena parna lokomotiva sa tri vagona, kao uprizorenje Lovrakova djela Vlak u snijegu. Također, u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu čuva se ostavština i radna soba Mate Lovraka, koju je muzeju darovala piščeva kći Đurđica Lovrak Vujasinović.

  • Mato Lovrak rođen je u Velikom Grđevcu, selu kod Bjelovara, u šesteročlanoj obitelji krojačkog obrtnika Mate i majke Ane. Četverogodišnju pučku školu završio je u rodnom selu, a nakon četiri razreda niže realne gimnazije u Bjelovaru upisao se u Učiteljsku školu u Zagrebu koju je završio 1919. godine. Nakon završetka škole je službovao kao učitelj u Kutini, Klokočevcu, Velikom Grđevcu i Velikim Zdencima, a od 1934. godine do mirovine 1954. godine u Zagrebu. Pisao je i pripovijetke, ali je osobitu popularnost stekao romanima tematski vezanim uz djetinjstvo. Gradi zanimljivu fabulu s elementima pustolovnog, ali i s didaktičkim naglascima. Izuzetno plodan, autor tridesetak knjiga, Lovrak je nekoliko desetljeća zabavljao i odgajao mlade čitatelje izrazom koji svjedoči o vremenu, a odlikuje se maštovitošću i humorom. Djela su mu prevedena na mnoge jezike. Pisao je i stručne članke u pedagoškim časopisima. Lovrak je napisao nekoliko desetaka pripovijetki i romana za djecu te tri romana za odrasle koji nemaju veće značenje. Prvi je u hrvatskoj dječjoj književnosti uveo seosku djecu kao glavne protagoniste, a u romanima i pripovijetkama dao prednost akciji. Gradska djeca u njegovim se djelima pojavljuju rijetko i njihovi su portreti beživotni i shematski. Lovrak nije težio stvoriti idealan tip bezbrižna djeteta. U pripovijetkama i romanima dao je sliku djece svojega doba. Osobito je živo njegovo zanimanje za skupine seoske djece i njihove igre. Lovrakovi su romani kratki, sažeta izraza, ispripovijedani jednostavno, ali gdjekad vrlo uspješno poniru u psihologiju djetinjstva. Nerijetko se u njegovim djelima zrcali i vrijeme u kojem su nastala, s blagom kritikom svijeta odraslih. Zamjeriti se može katkad prenaglašena pedagoška tendencija, socijalno angažiranje i inzistiranje na sretnim završetcima Mato Lovrak i njegova djela smatraju se klasikom hrvatske dječje književnosti. Vrijeme njegova djelovanja do 1950-ih godina karakterizira se kao Lovrakovo doba, u kojemu je roman postao glavna vrsta hrvatske dječje književnosti i bio popularan među čitateljima.[4] Po njegovim romanima snimljeni su uspješni igrani filmovi Družba Pere Kvržice i Vlak u snijegu. Lovraku u čast u Velikom Grđevcu održavaju se Lovrakovi dani kulture u sklopu kojih se dodjeljuje i Nagrada "Mato Lovrak". Tamo je, također, izgrađen i Kulturni centar "Mato Lovrak" u sklopu kojega se nalazi književnikova spomen-soba, "Mlin Družbe Pere Kvržice" i željeznički kolosijek na kojem je postavljena parna lokomotiva sa tri vagona, kao uprizorenje Lovrakova djela Vlak u snijegu. Također, u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu čuva se ostavština i radna soba Mate Lovraka, koju je muzeju darovala piščeva kći Đurđica Lovrak Vujasinović.

  • Mato Lovrak rođen je u Velikom Grđevcu, selu kod Bjelovara, u šesteročlanoj obitelji krojačkog obrtnika Mate i majke Ane. Četverogodišnju pučku školu završio je u rodnom selu, a nakon četiri razreda niže realne gimnazije u Bjelovaru upisao se u Učiteljsku školu u Zagrebu koju je završio 1919. godine. Nakon završetka škole je službovao kao učitelj u Kutini, Klokočevcu, Velikom Grđevcu i Velikim Zdencima, a od 1934. godine do mirovine 1954. godine u Zagrebu. Pisao je i pripovijetke, ali je osobitu popularnost stekao romanima tematski vezanim uz djetinjstvo. Gradi zanimljivu fabulu s elementima pustolovnog, ali i s didaktičkim naglascima. Izuzetno plodan, autor tridesetak knjiga, Lovrak je nekoliko desetljeća zabavljao i odgajao mlade čitatelje izrazom koji svjedoči o vremenu, a odlikuje se maštovitošću i humorom. Djela su mu prevedena na mnoge jezike. Pisao je i stručne članke u pedagoškim časopisima. Lovrak je napisao nekoliko desetaka pripovijetki i romana za djecu te tri romana za odrasle koji nemaju veće značenje. Prvi je u hrvatskoj dječjoj književnosti uveo seosku djecu kao glavne protagoniste, a u romanima i pripovijetkama dao prednost akciji. Gradska djeca u njegovim se djelima pojavljuju rijetko i njihovi su portreti beživotni i shematski. Lovrak nije težio stvoriti idealan tip bezbrižna djeteta. U pripovijetkama i romanima dao je sliku djece svojega doba. Osobito je živo njegovo zanimanje za skupine seoske djece i njihove igre. Lovrakovi su romani kratki, sažeta izraza, ispripovijedani jednostavno, ali gdjekad vrlo uspješno poniru u psihologiju djetinjstva. Nerijetko se u njegovim djelima zrcali i vrijeme u kojem su nastala, s blagom kritikom svijeta odraslih. Zamjeriti se može katkad prenaglašena pedagoška tendencija, socijalno angažiranje i inzistiranje na sretnim završetcima Mato Lovrak i njegova djela smatraju se klasikom hrvatske dječje književnosti. Vrijeme njegova djelovanja do 1950-ih godina karakterizira se kao Lovrakovo doba, u kojemu je roman postao glavna vrsta hrvatske dječje književnosti i bio popularan među čitateljima.[4] Po njegovim romanima snimljeni su uspješni igrani filmovi Družba Pere Kvržice i Vlak u snijegu. Lovraku u čast u Velikom Grđevcu održavaju se Lovrakovi dani kulture u sklopu kojih se dodjeljuje i Nagrada "Mato Lovrak". Tamo je, također, izgrađen i Kulturni centar "Mato Lovrak" u sklopu kojega se nalazi književnikova spomen-soba, "Mlin Družbe Pere Kvržice" i željeznički kolosijek na kojem je postavljena parna lokomotiva sa tri vagona, kao uprizorenje Lovrakova djela Vlak u snijegu. Također, u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu čuva se ostavština i radna soba Mate Lovraka, koju je muzeju darovala piščeva kći Đurđica Lovrak Vujasinović.

  • Mato Lovrak rođen je u Velikom Grđevcu, selu kod Bjelovara, u šesteročlanoj obitelji krojačkog obrtnika Mate i majke Ane. Četverogodišnju pučku školu završio je u rodnom selu, a nakon četiri razreda niže realne gimnazije u Bjelovaru upisao se u Učiteljsku školu u Zagrebu koju je završio 1919. godine. Nakon završetka škole je službovao kao učitelj u Kutini, Klokočevcu, Velikom Grđevcu i Velikim Zdencima, a od 1934. godine do mirovine 1954. godine u Zagrebu. Pisao je i pripovijetke, ali je osobitu popularnost stekao romanima tematski vezanim uz djetinjstvo. Gradi zanimljivu fabulu s elementima pustolovnog, ali i s didaktičkim naglascima. Izuzetno plodan, autor tridesetak knjiga, Lovrak je nekoliko desetljeća zabavljao i odgajao mlade čitatelje izrazom koji svjedoči o vremenu, a odlikuje se maštovitošću i humorom. Djela su mu prevedena na mnoge jezike. Pisao je i stručne članke u pedagoškim časopisima. Lovrak je napisao nekoliko desetaka pripovijetki i romana za djecu te tri romana za odrasle koji nemaju veće značenje. Prvi je u hrvatskoj dječjoj književnosti uveo seosku djecu kao glavne protagoniste, a u romanima i pripovijetkama dao prednost akciji. Gradska djeca u njegovim se djelima pojavljuju rijetko i njihovi su portreti beživotni i shematski. Lovrak nije težio stvoriti idealan tip bezbrižna djeteta. U pripovijetkama i romanima dao je sliku djece svojega doba. Osobito je živo njegovo zanimanje za skupine seoske djece i njihove igre. Lovrakovi su romani kratki, sažeta izraza, ispripovijedani jednostavno, ali gdjekad vrlo uspješno poniru u psihologiju djetinjstva. Nerijetko se u njegovim djelima zrcali i vrijeme u kojem su nastala, s blagom kritikom svijeta odraslih. Zamjeriti se može katkad prenaglašena pedagoška tendencija, socijalno angažiranje i inzistiranje na sretnim završetcima Mato Lovrak i njegova djela smatraju se klasikom hrvatske dječje književnosti. Vrijeme njegova djelovanja do 1950-ih godina karakterizira se kao Lovrakovo doba, u kojemu je roman postao glavna vrsta hrvatske dječje književnosti i bio popularan među čitateljima.[4] Po njegovim romanima snimljeni su uspješni igrani filmovi Družba Pere Kvržice i Vlak u snijegu. Lovraku u čast u Velikom Grđevcu održavaju se Lovrakovi dani kulture u sklopu kojih se dodjeljuje i Nagrada "Mato Lovrak". Tamo je, također, izgrađen i Kulturni centar "Mato Lovrak" u sklopu kojega se nalazi književnikova spomen-soba, "Mlin Družbe Pere Kvržice" i željeznički kolosijek na kojem je postavljena parna lokomotiva sa tri vagona, kao uprizorenje Lovrakova djela Vlak u snijegu. Također, u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu čuva se ostavština i radna soba Mate Lovraka, koju je muzeju darovala piščeva kći Đurđica Lovrak Vujasinović.

Anketa

Da li Vam se sviđa novi dizajn stranice?
  Da, dobar je

  Ne, prethodni je bio bolji

  Nisam siguran


Rezultati

Vijesti


POMOĆ ZA NOVOROĐENČAD

         Općina Veliki Grđevac vodi računa i o svojim najmlađim žiteljima pa tako iz općinskog proračuna izdvaja sredstva za opremanje novorođenčadi u iznosu ...


25. Obljetnica oslobođenja Općine Veliki Grđevac

Svečanost obilježavanja obljetnice započela je Svetom misom u Župnoj crkvi Duha Svetoga, a nastavljena je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća za sve poginule branitelje u Domovinskom ratu. Tom ...

divider
Arhiva vijesti